Nije hrabar ko je lud, već ko noćas nema kud
A ja luda, ne znam gdje ću, kod koga, sem tebe nemam nikoga
Nije gluv ko ne čuje, već ko srcu vjeruje
Pa svaki otrov rađe od meda kuša i svoju pamet ne sluša
Na koljenima, došla sam
Na koljenima, odlazim
Na koljenima, moliću da se vratiš
Sto dinara, dodaj mi za taksi, dođavola trista nek' se nosim
Sto dinara, više i ne vrijedim kad, kad za ljubav prosim
Sto dinara, dodaj mi za taksi, na popustu su tvoje skupe greške
Sto dinara za noćas je dosta, sutra ću opet da ti dođem pješke
Nije grešan ko je kriv, već ko ne zna da je živ
I pusta druge da ga lažima smire, pa svako malo on umire
Nije slep ko ne vidi, već ko drugom zavidi
Od svojih bolesti taj boluje uvjek, jer pogrešan im daje lijek
Na koljenima, došla sam
Na koljenima, odlazim
Na koljenima, moliću da se vratiš
Sto dinara, dodaj mi za taksi, dođavola trista nek' se nosim
Sto dinara, više i ne vrijedim kad, kad za ljubav prosim
Sto dinara, dodaj mi za taksi, na popustu su tvoje skupe greške
Sto dinara za noćas je dosta, sutra ću opet da ti dođem pješke
Sto dinara, dodaj mi za taksi, dođavola trista nek' se nosim
Sto dinara, više i ne vrijedim kad, kad za ljubav prosim
Sto dinara, dodaj mi za taksi, na popustu su tvoje skupe greške
Sto dinara za noćas je dosta, sutra ću opet da ti dođem pješke
