U zoru dok svijet još spava
U srcu javila se strava
Na stolu ostavljena čaša
A u njoj trag ljubavnih flaša
Vidjeh je s njim
Kraj prozora sjedi
U očima plamen
Meni krv se ledi
Na stolu
Salata se njiše
A on žlicom kao da piše
Zašto baš on?
Tiho pitah tlo
Čovjek sa žlicom
Zar nije to zlo?
Njene usne su šaptale priču
A ja sam slušao bol
Govori mi
Srcu nije pravilo
Voljela sam, to se dogodilo
On jede salatu na način svoj
To je razlog da postane moj
I dok odlazi sve iz nje blijedi
Salata na stolu još se ledi
U njoj vidjeh sve što smo bili
Zelenilo što smo izgubili
Zašto baš on?
Tiho pitah tlo
Čovjek sa žlicom
Zar nije to zlo?
Njene usne su šaptale priču
A ja sam slušao bol
Sad salatu ne diram više
Svaki list u grudima miriše
A žlica na stolu priču priča
O ljubavi hrvatskog kiča
Zašto baš on?
Tiho pitah tlo
Čovjek sa žlicom
Zar nije to zlo?
Njene usne su šaptale priču
A ja sam slušao bol
Zašto baš on?
Tiho pitah tlo
Čovjek sa žlicom
Zar nije to zlo?
Njene usne su šaptale priču
A ja sam slušao bol
