Govorila si, da je kraj, al' tebi vjerovao nisam. Tek kad su usne blijede prišle ka mome licu, u času tom sam znao sve. Jurim po prerijama, skitam po planinama, tražim po sjajnim zvjezdama. Borim se s vjetrovima, skrivam se po šumama, drugujem sa lutalicama. Kad imam, plaćam za sve, kad nemam, zivim ko prije. Šta je život i smrt, šta je strach, postojiš samo ti. Sanjam po vozovima, spavam sa klošarima, plačem za uspomenama. U nekim potkrovljima lažno se milujem, sa umornim, tudjim ženama Al' iznad svega si ti, ti daješ nadu i moć, da tražim dalje i dalje, taj dom u kojem živiš ti.