Blago tvom kušinu ča ti jubi lice blago onom vinu ča ti usne poji Nek ti taknu rame oblaci i ptice ne računaj na me više nismo svoji Svitlosti u nizu prostiru se lukom a nas magle grizu sami smo ka škoji Još te tiho diše misec takne rukom iako više ne znam više nismo svoji REF. Samo vitar svira note bez refrena prste tvoje dira čelo tvoje znoji Ka anđeo plavi još si lipa žena ali ča mi vridi više nismo svoji Gledam ih, ne tajim ponistre tvog stana i da od njih sjaji dok se srce dvoji Gledam te u čudu život moj se grana sve mi je zaludu više nismo svoji