Jedne proste Vojvodjanske zime, 
na salasu prijatelja mog
malo drustvo se skupilo iz grada
sve mladici iz dugih skolskih dana
a na vratima doma, uz plamen petrolejke
se smjesilo lice na nas

Jedne proste Vojvodjanske zime 
na salasu prijatelja mog
dok su ruke jos promrzle od puta, 
dugo stresale pahulje s kaputa 
ti si prisla i od srca mi pruzila 
casu crnog vina
Kristina, Kristina 

Dobra vam noc, prijatelji 
dobra vam noc, dobro nam dosli, 
dobra vam noc, prijatelji, 
sjedite tu i zapjevajmo svi 

Onda smo izasli na dvoriste 
Ja i Kristina
Skripao je snijeg pod nogama 
ljubio sam je, ljubio
Da li se sjecas, Kristina?